Broj: Zpa-13/2008-29

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E!

P R E S U D A

 

                        Upravni sud Republike Hrvatske, povodom zahtjeva mr. sc. M. J. iz Z. za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, koju zastupaju J. S. i Č. P., odvjetnici iz Z.,  protiv Odluke Hrvatskog sabora o izboru tri suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, klasa: 021-13/08-08/20 od 9. svibnja 2008., radi izbora sudaca, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2008.

p r e s u d i o    j e

Zahtjev se uvažava.

 

                        Poništava se Odluka Hrvatskog sabora o izboru tri suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, klasa: 021-13/08-08/20, od 9. svibnja 2008. godine u dijelu u kojem je za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske izabrana S. B.

 

Obrazloženje

 

            Osporenom Odlukom, na sjednici od 9. svibnja 2008. godine, Hrvatski je sabor izabrao za suce Ustavnog suda Republike Hrvatske S. B., dr. sc. M. J. i dr. sc. D. Š. Ova Odluka je objavljena u „Narodnim novinama“, broj: 55 od 16. svibnja 2008. godine.

            Zahtjevom u smislu članka 66. Zakona o upravnim sporovima podnositeljica mr. sc. M. J. iz Zagreba osporava Odluku Hrvatskog sabora od 9. svibnja 2008. godine u dijelu u kojem je za sutkinju Ustavnog suda Republike Hrvatske izabrana S. B., zahtijevajući da Sud utvrdi povredu temeljnih ustavnih prava iz članka 5. stavak 2., članka 15. stavak 2., članka 26. i članka 44. u svezi s člankom 54. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. U bitnom ističe da, za razliku od nje, S. B. ne ispunjava pretpostavke za izbor za suca Ustavnog suda RH propisane člankom 5. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ukazuje da je u prilog dokaza o ispunjavanju uvjeta iz navedenog članka priložila, pored ostalog, dokaz o hrvatskom državljanstvu, diplomu Pravnog fakulteta, dokaze o stažu u pravnoj struci, dokaze o stručnom radu i javnom djelovanju, a u životopisu je navela popis stručnih radova. Nasuprot navedenom tvrdi da kandidatkinja S. B. ne samo da ne ispunjava Ustavnim zakonom propisane uvjete, nego uz prijavu nije dostavila niti dokaze koji bi tu kandidaturu činili pravovaljanom za razmatranje, pa je već zbog toga njenu prijavu, temeljem članka 6. stavak 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, trebalo odbaciti. Dodaje da je uz kandidaturu S. B., uz ostalo, priložila potvrdu Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH, kojom se potvrđuje da na dan 28. travnja 2008. godine ima ukupno 15 godina, 9 mjeseci i 26 dana radnog staža, dok je iz priložene radne knjižice vidljivo da je S. B. 4 mjeseca i 30 dana provela u tzv. „produženom osiguranju“, dakle izvan radnog odnosa, dok je upisani radni staž od jedne godine i četiri mjeseca ostvarila kod strane humanitarne organizacije u svojstvu administratora. Predlagateljica drži da već ovi podaci nesporno ukazuju da se jedna godina i devet mjeseci upisanog radnog staža u radnoj knjižici ne mogu smatrati radnim iskustvom u pravnoj struci, te da S. B. s preostalim radnim stažom od 14 godina i 26 dana radnog staža ne ispunjava uvjete za izbor suca Ustavnog suda iz članka 5. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH. Dodaje k tome da se i upis u radnoj knjižici od jedne godine, jednog mjeseca i 12 dana staža u „Z. b.“ ne može smatrati kao staž ostvaren u pravnoj struci, jer o tome nije priložen nikakav dokaz. Kako prema članku 5. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH uvjeti propisani za izbor sudaca Ustavnog suda RH moraju biti kumulativno ispunjeni, a izabrana kandidatkinja S. B. nije dokazala da ispunjava uvjet od najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, a niti je dokazala da se u toj struci istakla bilo znanstvenim, bilo stručnim radom, bilo javnim djelovanjem, predlagateljica smatra da su joj iz navedenih razloga spornom Odlukom Hrvatskog sabora o izboru S. B. za sutkinju Ustavnog suda RH povrijeđena ustavom zajamčena prava, posebno pravo iz članka 44. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga predlaže da se zahtjev uvaži i osporena Odluka poništi u dijelu u kojem je za suca Ustavnog suda RH izabrana S. B.

 

            U svom očitovanju na navode iz zahtjeva za zaštitu ustavom zajamčenih prava Hrvatski sabor navodi da je iz zapisnika sa sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora, na kojoj je proveden postupak kandidiranja, i izvoda iz fonograma sjednice Hrvatskog sabora, na kojoj je donesena Odluka o izboru tri suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, razvidno da je postupak kandidiranja  i izbora tri suca Ustavnog suda RH proveden sukladno odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH i Poslovnika Hrvatskog sabora.

 

            Zainteresirana osoba S. B. u svom odgovoru na zahtjev predlagateljice navodi da zahtjev nije osnovan ističući da je Odluka Hrvatskog sabora o izboru tri suca Ustavnog suda RH od 9. svibnja 2008. godine donijeta na temelju Prijedloga odluke Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora koji je utvrdio da svi pravovremeno prijavljeni kandidati, pa tako i ona, ispunjavaju uvjete za izbor suca Ustavnog suda RH. Smatra da ni na koji način nije došlo do povreda ustavom zajamčenih prava podnositeljice, kako se to navodi u zahtjevu, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je Hrvatski sabor trebao nju izabrati na dužnost suca Ustavnog suda RH. Podsjećajući da nezadovoljstvo ishodom postupka izbora sudaca Ustavnog suda RH nije osnova za povredu ustavnih i konvencijskih prava, te da podnositeljica zahtjeva svoja stajališta i tvrdnje nije poduprla ni jednim valjanim dokazom koji bi ukazivao da je Hrvatski sabor povrijedio njezino ustavno pravo. Nasuprot tome podnositeljica ignorira pravna stajališta Ustavnog suda RH u svezi navodnih povreda postupka izbora sudaca Ustavnog suda, dok se uskraćivanje glasa zastupnika za pojedinog kandidata ne može i ne smije smatrati povredom ustavnog jamstva jednakosti, a ponajmanje „klijentizma“. Navodi također da podnositeljica niti u jednom dijelu svog zahtjeva nije dovela u sumnju podatke u radnoj knjižici o obavljanju poslova u stranoj humanitarnoj organizaciji i „Z. b.“, koji su bili poslovi u pravnoj struci. Ne upušta se niti u procjenu vrste poslova koje je obavljala kod drugih poslodavaca i o tako stečenom radnom iskustvu (u Hrvatskom saboru, u Ustavnom sudu RH, u Vladi RH i u odvjetničkim uredima). Uzgred napominje da Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH ne propisuje što se ima smatrati valjanim dokazom o stečenom radnom iskustvu u pravnoj struci. Osporava navode podnositeljice da se kao dokaz o ispunjavanju uvjeta radnog iskustva u pravnoj struci mogu smatrati samo „javne isprave izdane od strane poslodavaca kod kojih su obavljani pravni poslovi“ te ističe da je tvrdnjom, da nije dokazala da se u pravnoj struci istakla bilo znanstvenim, stručnim ili javnim djelovanjem, prekoračila granice dokazivanja, budući je prosudba o nečijem stručnom radu i djelovanju u nadležnosti najprije nadležnog Odbora, a potom svakog zastupnika Hrvatskog sabora koji tajno glasa pojedinačno o svakom predloženom kandidatu. Konačno napominje da joj je podnositeljica svojim javnim istupima i stavovima, koje je i u ovom zahtjevu zastupala, nanijela neprocjenjivu profesionalnu i osobnu štetu. S obzirom na navedeno predlaže da Upravni sud donese odluku o odbacivanju zahtjeva podnositeljice zbog nepostojanja aktivne legitimacije za njegovo podnošenje, budući da zahtijevano poništenje Odluke Hrvatskog sabora  „u dijelu kojim je izabrana S. B.“ ne bi moglo ni na koji način utjecati niti promijeniti pravnu situaciju podnositeljice zahtjeva, jer bi i nadalje ostala neizabrani kandidat. Podredno predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan, jer se subjektivne procjene o osobnoj vrijednosti i kvalifikacijama, kao i osobna utvrđenja i viđenja o pojedinim pravnim kategorijama i postupcima, ne mogu uzimati kao zadani okvir ustavnih jamstava i prava koja podnositeljica ističe u svom zahtjevu.

            Dr.sc. M. J. i dr.sc. D. Š. u odgovorima  na zahtjev predlagateljice suglasno navode da je izbor za suce Ustavnog suda RH proveden sukladno propisanom postupku, te da svi izabrani kandidati ispunjavaju uvjete propisane Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH. Smatraju stoga da je zahtjev u cijelosti neosnovan, a iz razloga što predlagateljica ne osporava njihov izbor, već samo izbor S. B. za suca Ustavnog suda RH, ne smatraju se strankom ni zainteresiranom osobom u ovom postupku.

 

            Zahtjev je osnovan.

 

            Odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“; broj: 53/91, 9/92 i 77/92) propisano je da o zahtjevu za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takva sloboda ili pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita, odlučuje sud nadležan za upravne sporove odgovarajućom primjenom ovog Zakona.

            Iz navedene zakonske odredbe slijedi da se radi o posebnoj vrsti pravne zaštite koja se u procesnopravnom smislu osigurava kod Upravnog suda odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o upravnim sporovima, što znači da se u rješavanju zahtjeva za zaštitu zajamčenih ustavnih prava primjenjuje sve ono što je Zakonom o upravnim sporovima propisano za pokretanje i rješavanje upravnog spora, iako se ne radi o upravnom sporu.

            Za napomenuti je da za korištenje sudske zaštite prema odredbama navedenog članka moraju biti kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

-         da  se radi o pravima i slobodama čovjeka i građanina koja su izričito zajamčena Ustavom Republike Hrvatske,

-         da su ta ustavna prava i slobode čovjeka i građanina povrijeđena „konačnim pojedinačnim aktom“, tj. da se protiv tog pojedinačnog akta ne može upotrijebiti neki redovni pravni lijek, odnosno ako je pravni lijek bio dopušten da je već iskorišten (žalba, prigovor i dr.) prema postupku u kojem je taj pojedinačni akt donesen,

-         da u pravnom sustavu „nije osigurana druga sudska zaštita“ protiv tog pojedinačnog akta za koji se smatra da je učinjena povreda određenih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

U materijalnopravnom smislu zahtjevom se štite ona prava i slobode za koja je u Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 41/01-pročišćeni tekst i 55/01) rečeno da se „jamče“ i „zajamčuju“, kao što je određeno u Glavi III, -Zaštita ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Podnositeljica zahtjeva smatra da su Odlukom o izboru tri suca Ustavnog suda RH od 9. svibnja 2008. godine povrijeđena njezina temeljna ustavna prava iz članka 5. stavak 2., članka 14. stavak 2., članka 26., članka 44. u svezi članka 54. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Člankom 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske propisano je da je svatko dužan držati se ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, dok je člankom 14. stavak 2. Ustava RH određeno da su svi pred zakonom jednaki.

Prema članku 26. Ustava Republike Hrvatske svi su državljani Republike Hrvatske i stranci, jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Člankom 44. Ustava RH propisano je da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe, dok je člankom 54. stavkom 2. Ustava određeno da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Ovdje treba imati u vidu članak 125. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske koji određuje da postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda RH i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi Odbor Hrvatskog sabora za Ustav.

Prema Poslovniku Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj: 71/00, 129/00, 117/01, 6/02-pročišćeni tekst i 41/02), to je Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora, dok je člankom 131. Ustava RH propisano da se postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda uređuju Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH („Narodne novine“, broj: 49/02-pročišćeni tekst), u kojem su člankom 6. propisana okvirna pravila o kandidacijskom postupku.

Tako je stavkom 1. članka 6. rečenog Ustavnog zakona propisano da postupak izbora sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske pokreće Odbor Hrvatskog sabora nadležan za Ustav objavom poziva u „Narodnim novinama“, pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, Odvjetničkoj komori, pravničkim udrugama, političkim strankama, drugim pravnim osobama i pojedincima da predloži kandidate za izbor jednog ili više sudaca Ustavnog suda. Pojedinac može i sam sebe predložiti kao kandidata.

Stavkom 5. istog članka Ustavnog zakona propisano je da nadležni odbor, uz svoj prijedlog, dostavlja Hrvatskom saboru listu svih kandidata koji ispunjavaju uvjete za izbor suca Ustavnog suda. Prijedlog nadležnog odbora mora sadržavati obrazloženje iz kojeg je razvidno zašto je odbor pojedinom kandidatu dao prednost pred ostalim kandidatima.

Dakle, Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora je mogao sačiniti listu samo od onih kandidata koji su dostavili potpunu dokumentaciju kojom dokazuju da ispunjavaju uvjete za suca Ustavnog suda.

Glede uvjeta za izbor sudaca Ustavnog suda valja imati u vidu odredbu članka 5. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH kojom je određeno da se za suca Ustavnog suda može izabrati osobu koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, koja se u toj struci istakla znanstvenim ili stručnim radom i svojim javnim djelovanjem.

Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora uputio javni poziv za podnošenje kandidature za tri suca Ustavnog suda RH koji je objavljen u „Narodnim novinama“, broj: 26 od 29. veljače 2008. godine s rokom za podnošenje kandidatura do 29. travnja 2008. godine.

Na javni poziv kandidaturu je podnijelo 19 kandidata za koje je Odbor jednoglasno zaključio da svi kandidati ispunjavaju uvjete za suca Ustavnog suda RH propisane člankom 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH.

Nakon obavljenog javnog razgovora sa svim kandidatima Odbor je utvrdio užu listu  kandidata: S. B., M. J., M. J. i D. Š., te s tim u svezi Hrvatskom saboru obrazloženo podnio Prijedlog odluke o izboru tri suca Ustavnog suda RH pod brojem: klasa: 021-13/08-08/08, ur.broj: 6521-1-08 od 7. svibnja 2008. godine.

Imajući u vidu prijedlog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, u kojem je navedeno da svi kandidati ispunjavaju propisane uvjete za suca Ustavnog suda RH, na sjednici Hrvatskog sabora od 9. svibnja 2008. godine, nakon glasovanja zastupnika donijeta je odluka o  izboru tri suca Ustavnog suda RH, tj. S. B., M. J. i D. Š.

Međutim, glede ispunjavanja uvjeta S. B. za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske u smislu članka 5. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH rečeni Odbor, a slijedom njega i Hrvatski sabor, imao je u vidu samo potvrdu Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, klasa: 034-04/08-01/01, ur.broj: 50403-02-08-35 od 28. travnja 2008. godine, kojom se potvrđuje da S. B., zaposlena u Uredu za zakonodavstvo Vlade RH, na radnom mjestu predstojnice Ureda na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2004. godine, na dan 28. travnja 2008. godine ima ukupno 15 godina, 9 mjeseci i 26 dana radnog staža.

Iz teksta navedene potvrde ne može se iščitati da S. B. ispunjava uvjete iz članka 5. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, tj. da je diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci.

U svezi gornjeg Sud ocjenjuje da rečena potvrda služi S. B. samo kao dokaz o ispunjavanju uvjeta radnog iskustva u pravnoj struci stečenog u Uredu za opće poslove Hrvatskog sabora i Vladi Republike Hrvatske u razdoblju od 18. veljače 2004. godine do 28. travnja 2008. godine, dok bi za ostali radni staž te obavljanje poslova u „Z. b.“ i D. m. h. o., Predstavništva Z. (razdoblje od 15. rujna 1992. do 1. studenog 1993. i 1. travnja 1994. do 31. srpnja 1995.) trebala pridonijeti dokaze od navedenih poslodavaca.

Pri ovakovom stanju Sud nije mogao otkloniti prigovor predlagateljice glede ispunjava uvjeta kandidatkinje S. B. za izbor suca Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Naime, iz dokumentacije o ostvarenom stažu u struci koju je priložila S. B. uz prijavu na natječaj nije razvidno da ista ispunjava uvjete za izbor suca Ustavnog suda u pogledu ostvarenog staža u pravnoj struci.

Radna knjižica u kojoj je naveden cjelokupni radni staž S. B. nije dokaz o tome da se radi o ostvarenom radnom stažu u pravnoj struci, jer je uz radnu knjižicu trebalo priložiti potvrde od svih poslodavaca kod kojih je navedena kandidatkinja bila zaposlena, a u kojim potvrdama se mora naznačiti na kojim poslovima je ista radila, tj. da li se radi o ostvarenom radnom stažu u pravnoj struci.

Takav dokaz kandidatkinja S. B. je priložila za svoj rad samo u Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru i Ustavnom sudu RH, dok za rad kod ostalih poslodavaca naveden u radnoj knjižici potvrdu nije priložila, pa stoga Sud nije mogao ocijeniti je li rad S. B. kod ostalih poslodavaca ostvaren u pravnoj struci.

Stoga Sud  nalazi da Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora nije mogao zaključiti da S. B. ispunjava uvjete za suca Ustavnog suda u smislu članka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH.

Time su prema ocjeni ovoga Suda povrijeđena ustavom zajamčena prava predlagateljice iz članka 44. u svezi članka 54. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Pored toga napominje se da je stajalište ovoga Suda da tražene uvjete kandidati prijavljeni na natječaj moraju ispunjavati, i dokaze o tome priložiti, najkasnije do posljednjeg dana roka za podnošenje prijave na natječaj.

Za dodati je da Sud ocjenjuje da je predlagateljica, neovisno o činjenici da se ovom odlukom ne mijenja njezin pravni status neizabranog kandidata, aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva u konkretnoj stvari, pa je s obzirom na navedeno trebalo temeljem članka 66. Zakona o upravnim sporovima, a odgovarajućom primjenom članaka 39. stavak 2. i 40. stavka 1. istog Zakona zahtjev uvažiti i Odluku Hrvatskog sabora od 9. svibnja 2008. godine u osporenom dijelu poništiti.                       

 

U Zagrebu, 15. listopada 2008.