REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-57/17-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Ivice Kujundžića, predsjednika vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice Marine Zagorec, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. N. iz Z., protiv rješenja tuženika Povjerenika za informiranje, Z., klasa: UP/II-008-07/15-01/280, urbroj: 401-01/04-17-03 od 9. veljače 2017., radi pristupa informacijama, na sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2017.

 

 p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Povjerenika za informiranje, klasa: UP/II-008-07/15-01/280, urbroj: 401-01/04-17-03 od 9. veljače 2017.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja A. N. protiv obavijesti G. s. k. g. d.o.o., klasa: 371-05/13-02/9758, urbroj: 151-319-05/01-15-12 od 3. lipnja 2015.

Tužitelj u tužbi protiv osporenog rješenja navodi da isto pobija iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je G. s. k. g. d.o.o. kao tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, tako da mu nije omogućio uvid u navedene spise, iz razloga što su traženi podaci javno objavljeni u zemljišnoj knjizi, odnosno dostupni su u uredu za katastar, a dostavu traženih podataka može zatražiti sud po službenoj dužnosti ako se pokrene sudska parnica, da su zatraženi podaci zaštićeni Zakonom o zaštiti osnovnih podataka i mogu se dalje obrađivati samo uz privolu stranke, i da traženim podacima raspolažu isključivo u okviru ugovornog odnosa sa suvlasnicima zgrade, te da davanje podataka nije u interesu javnosti. Rješenjem tuženika odbijena je njegova žalba protiv navedene obavijesti, a isto rješenje je nejasno obzirom da je njegov zahtjev za pristup informacijama prema G. s. k. g. d.o.o. tražio da mu se isključivo dostavi potpis suvlasnika stambene zgrade u …, Z., sa navedenom površinom stanova i poslovnih prostora – napravljen od strane G…-a. Dakle, zatražio je jedino i isključivo pristup krajnje jednostavnoj informaciji kojom rasplaže G… d.o.o. u svojoj matičnoj evidenciji u kojoj su navedeni suvlasnici zgrade u … u Z. i sa kojom pripadajućom površinom kao i priloženom popisu za njegovu zgradu u …. Ističe da nije tražio uvid u međuvlasnički ugovor i slične dokumente iz pismohrane G…-a d.o.o., koje to tijelo javne vlasti sklopilo sa suvlasnicima …. u Z.. Netočne su tvrdnje na strani broj 3. citiranog rješenja da ugovor između tijela javne vlasti i privatnog objekta nije od javnog značaja, jer npr. u slučaju korištenja sredstava spomeničke rente Grada Z., ili drugih poticaja Grada Z. ili drugih tijela vezano za obnovu zgrade ili energetske učinkovitosti ključan je baš taj popis suvlasnika stambene zgrade u … sa navedenom površinom stanova i poslovnih prostora. Također na osnovu G… d.o.o. podataka kojim se određuje komunalna naknada tj. budući porez na nekretnine, a to je prikupljanje javnih sredstava tj. poreza. Dakle, definitivno prevladava javni interes vezano za pristup toj krajnje jednostavnoj zatraženoj informaciji, a to je popis suvlasnika stambene zgrade u …, Z., sa navedenom površinom stanova i poslovnih prostora napravljen od strane G…-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud po provedenom postupku donese presudu kojom se tužba usvaja i poništava rješenje tuženika.

            Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u osporenom rješenju jasno navedeno, da u konkretnom slučaju G… d.o.o. kao upravitelj zgrade djeluje kao nalogoprimac i zastupnik suvlasnika u smislu članka 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S obzirom da upravitelj može biti bilo koja fizička ili pravna osoba sama činjenica da je G… d.o.o. kao tijelo javne vlasti upravitelj zgrade, ne znači da su ugovor o upravljanju zgradom …, a niti popis suvlasnika sa naznakom površine stana, informacije od javnog značaja. Isto tako sukladno članku 18. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama podnositelj nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, ali se ističe činjenica postojanje pravnog interesa nespojiva sa odredbom članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama i zato određena osoba ima pravni interes kada ista svoja prava ostvaruje po posebnom propisu. Na stranici 3. osporenog rješenja navedeno je da se radi o privatnom pravnom odnosu između suvlasnika i prvostupanjskog tijela te je jasno naznačeno da nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućivanjem pristupa suvlasnika nekretnina na adresi … sa naznakom površine stanova, a koji popis je sastavni dio ugovora o upravljanju zgradom …. U odnosu na navode tužitelja da bi predmetni ugovor predstavljao informaciju na temelju koje se izračunava udio koje grad Z. ili neko drugo tijelo mora dodati za obnovu pročelja, a što predstavlja novce poreznih obveznika tuženik ističe da predmet ovog postupka nije isplata javnih sredstava niti je isplata javnih sredstava koje bi Grad Z. morao isplatiti za obnovu pročelja, već je predmet zahtjeva popis suvlasnika sa naznakom površine stanova kao sastavni dio ugovora o upravljanju nekretninom. U osporenom rješenju, detaljno je navedeno zbog čega tražena informacija nije od javnog značaja, već očito postoji pravni interes tužitelja zbog čega je isti upućen da svoja prava može ostvarivati kroz odredbe Zakona o parničnom postupku, upravo zbog činjenice što je u zahtjevu za pristup informacijama od 28. studenog 2013., naveo da su mu podaci potrebni u svrhu pokretanja sudske parnice. Tuženik predlaže da se tužba tužitelja odbije.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Ocjenjujući osnovanost tužbe na osnovi sadržaja spisa predmeta i u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja i priloženih isprava, a sve u okviru navoda i razloga iz tužbe, ovaj Sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede pravila postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava. Pravilno utvrđuje tuženik da je člankom 23. stavak 5. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi sa člankom 16. stavak 1. Zakona. Po ocjeni ovog Suda, tvrdnja tužitelja da je ugovor o upravljanju zgradom … u Z. informacija od javnog značaja nije osnovana. Osnovano se također tuženik poziva na odredbu članka 375. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojom je propisano da će uzajamni odnos suvlasnika u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnina utvrđuje ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Nadalje, prema članku 378. stavak 2. Zakona o vlasništvu upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Ovaj Sud prihvaća utvrđenje tuženika da sama činjenica što su suvlasnici nekretnina u …, kao upravitelja imenovali G. s. k. g. d.o.o. ne znači da je takav ugovor od javnog značaja, posebno imajući u vidu da upravitelj može biti pravna osoba koja nije tijelo javne vlasti. Ovaj Sud smatra da traženim podacima G… raspolaže isključivo u okviru ugovornog odnosa sa suvlasnicima zgrade u Z., te davanje podataka o njima trećim osobama bez njihove prethodne privole je izričito zabranjeno provedbom članka 11. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, traženi podaci javno su objavljeni u zemljišnoj knjizi odnosno u knjizi položenih ugovora, a također su dostupni uvidom u katastar, a u slučaju pokretanja parničnog postupka od strane tužitelja, navedene podatke pribavit će sud u tijeku tog postupka.

            Slijedom izloženog, Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja iz tužbe koji se odnose na nepravilnu primjenu materijalnog prava, jer su u osporenom rješenju izneseni valjani dostatno i argumentirano obrazloženi razlozi na kojima tuženik temelji utvrđenje, a pravilnost koje tužitelj nije doveo u sumnju ni u svojim tužbenim navodima.

            Radi navedenog, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

U Zagrebu 28. lipnja 2017.

 

                                                                                                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                          mr.sc. Ivica Kujundžić,v.r.