REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-27/17-9

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 R J E Š E N J E

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice  Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz  Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Jurišićeva 19, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2017.

 

r i j e š i o    j e

 

Upravni spor se obustavlja.

 

Obrazloženje

 

            Tužitelj je dana 21. veljače 2017. godine podnio ovom Sudu tužbu u kojoj navodi da je odlukom Državnog sudbenog vijeća od 1. srpnja 2016. godine br. OU-41/16-6 odbijen zahtjev za uvid u imovinsku karticu suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske J. J., protiv koje odluke je izjavio žalbu Povjereniku za informiranje  jer smatra da u konkretnom slučaju nema razloga da mu se ne odobri uvid u zatraženu imovinsku karticu to naročito s obzirom da je to omogućeno novinarki J. l. S. L. i to uvid u kartice 30 sudaca istog suda. Ističe da Povjerenik za informiranje nije donio rješenje o žalbi. Predlaže poništiti odluku Državnog sudbenog vijeća.

            U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je  tužitelj 18. travnja 2016. godine podnio Državnom sudbenom vijeću zamolbu za uvidom u imovinsku karticu suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske J. J. te da je dopisom od 14. lipnja 2016. godine pojasnio svoje traženje, navodeći da želi da mu se omogući uvid u imovinsku karticu i iz istog onog razloga zbog kojeg je uvid omogućen novinarki J. l.. Državno sudbeno vijeće je odbilo zahtjev tužitelja, odlukom broj: OU-41/16-6 od 1. srpnja 2016. godine uz obrazloženje da podnositelj nije naveo relevantnu svrhu svog  traženja, pa je tužitelj 26. srpnja 2016. godine podnio žalbu Povjereniku za informiranje protiv citirane odluke tražeći da se ista poništi te da mu se odlukom Povjerenika za informiranje omogući pristup imovinskoj kartici. Povjerenik za informiranje se poziva na odredbu članka 1. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama iznoseći pravno shvaćanje da je temeljem uvida u osporenu odluku koja je povodom tužiteljeva zahtjeva dostavljena tužitelju, predmetni zahtjev i ostalu dokumentaciju, utvrđeno da se u predmetnom slučaju o zahtjevu tužitelja trebalo odlučiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a s obzirom na odredbu članka 1. stavak 3. citiranog  Zakona. Pojašnjava da odredbe drugog  propisa (u ovom slučaju Zakona o državnom sudbenom vijeću i Pravilnika o imovinskoj kartici sudaca) bi se primjenjivale na traženje informacija u slučaju kada su tražene informacije iz zahtjeva korisnika – stranaka u nekom na zakonu utemeljenom postupku istima zaista i dostupne temeljem tih i drugih propisa, a ukoliko nisu, tada se na njihove zahtjeve trebaju primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno riješiti sukladno odredbama navedenog Zakona. S obzirom da  je iz dokumentacije  koja je dostavljena uz predmetnu žalbu Povjereniku utvrđeno da žalitelju po predmetnom zahtjevu za uvid u imovinsku karticu suca isti nije omogućen temeljem drugog posebnog propisa, zaključeno je da je zahtjev žalitelja trebalo riješiti primjenom odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno kao da ga je podnijela bilo koja druga fizička ili pravna osoba, bez navođenja pravnog interesa. Stoga je Povjerenik za informiranje povodom žalbe tužitelja donio zaključak poslovnog broja: UP/II-008-07/17-01/164, urbroj: 401-01/06-17-01 od 24. ožujka 2017. godine, kojim je naložio Državnom sudbenom vijeću da u roku od 8 dana riješi zahtjev žalitelja sukladno odredbama citiranog Zakona. Budući da je Povjerenik za informiranje donio gore citirani zaključak, predlaže da sud obustavi postupak zbog tzv. šutnje uprave drugostupanjskog tijela odnosno podredno da odbije tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom.

            Tužba tužitelja je u smislu odredbe članka 32. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZUS) dostavljena zainteresiranom Državnom sudbenom vijeću na odgovor, koji se nije očitovao o tužbi tužitelja iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

            Sukladno odredbi članka 6. ZUS-a tužitelju je  dostavljen odgovor na tužbu tuženika. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika podneskom od 24. travnja 2017., u bitnom navodeći da po zaključku tuženika od 24. ožujka 2017. Državno sudbeno vijeće nije postupilo slijedom čega predlaže nastavak postupka pred ovim sudom.

            Odredbom članka 43. stavak 1. ZUS-a propisano je da ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.

            Nadalje prema odredbi članka 46. stavak 1. točka 2. istog Zakona, sud će rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani između ostalog, odredbom članka 43. stavak 1. istog Zakona.

            U konkretnom slučaju  tužitelj je pokrenuo upravni spor zbog nepostupanja tuženika sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama povodom žalbe tužitelja protiv odluke zainteresirane osobe – Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske broj: OU-41/16-6 od 1. srpnja 2016. godine kojom je odbijen zahtjev tužitelja za uvid u imovinsku karticu J. J., suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

            Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, tuženik je u međuvremenu odlučio o žalbi tužitelja zaključkom klase: UP/II-008-07/17-01/164, urbroj: 401-01/06-17-01 od 24. ožujka 2017. godine kojim je naloženo Državnom sudbenom vijeću Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog zaključka riješi zahtjev tužitelja od 18. travnja 2016. godine, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

            S obzirom da iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik odlučio o žalbi tužitelja  donošenjem zaključka od 24. ožujka 2017. godine, kojim je naloženo Državnom sudbenom vijeću Republike Hrvatske da u navedenom roku riješi o zahtjevu tužitelja, to su prema ocjeni ovog Suda ispunjeni zakonom propisani uvjeti iz odredbe članka 46. stavak 1. točka 2. a u vezi članka 43. stavak 1. ZUS-a.

            Ukoliko, kao što to tvrdi tužitelj u svom očitovanju na odgovor na tužbu, nakon donošenja zaključka Povjerenika od 24. ožujka 2017., Državno sudbeno vijeće nije postupilo po uputi i nije odlučilo o zahtjevu za pristup informacijama tužitelja, to ne može biti razlog za drugačije rješenje ovog upravnog spora, već tužitelju preostaje koristiti pravne lijekove propisane Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Stoga tužitelj neosnovano traži od suda nastaviti predmetni upravni spor.

            Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 46. stavak 1. točka 2. u vezi članka 43. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu 26. travnja 2017.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                    Mirjana Čačić, v.r.