REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-184/17-6

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća  te sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz Z., protiv rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., KLASA: UP/II-008-07/17-01/191, URBROJ: 401-01/20-17-5 od 10. srpnja  2017., radi obnove postupka u predmetu prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2017.

 

p r e s u d i o    j e

                       

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-008-07/17-01/191, URBROJ: 401-01/20-17-5 od  10. srpnja 2017.

 

Obrazloženje

 

            Osporenim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog za obnovu postupka okončan rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-008-07/17-01/191, URBROJ: 401-01/20-17-1 od 3. svibnja 2017., kojim je obustavljen postupak po žalbi tužitelja zbog neodlučivanja o njegovom zahtjevu upućenom trgovačkom društvu H…-T. d.o.o.

            Tužitelj predlaže poništiti  osporeno rješenje tuženika te nakon provedene rasprave predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Predlaže izvođenje dokaza uvidom u spis tuženika KLASA: UP/II-008-07/17-01/191, URBROJ: 401-01/20-17-1 od 3. svibnja 2017. te ujedno predlaže spojiti ovaj predmet s tužbom protiv tog navedenog rješenja tuženika.

            Navodi da je obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 3. svibnja 2017. predložio pozivom na članak 123. stavak 1. točka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.-dalje: ZUP) jer mu u tom postupku nije dana mogućnost izjašnjavanja, a činjenice su utvrđivane na temelju rješenja URBROJ: E-2068/17/ZV od 17. ožujka 2017. koje je donijela Hrvatska elektroprivreda, a ne H… T. d.o.o.

            Rješenje Hrvatske elektroprivrede tužitelj smatra ništetnim jer ga je donijelo tijelo koje nije bilo ovlašteno odgovoriti na traženje tužitelja upućeno H… T. d.o.o., bez zahtjeva tužitelja, a da tužitelj ni na koji način nije pristao da zahtjev riješi to tijelo.

            Tvrdi da rješenje kojim je njegov prijedlog za obnovu odbačen ne sadrži valjano obrazloženje niti su otklonjeni tužiteljevi prigovori u pogledu nepostojanja zahtjeva i nenadležnog odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama, kao i prigovora da mu nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari.

            Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te dodaje da je tužitelj sudjelovao u postupku čiju obnovu traži jer je, nesporno podnio zahtjev za pristup informacijama na koji nije pravovremeno dobio odgovor pa je zbog šutnje uprave, podnio žalbu tuženiku. U tijeku žalbenog postupka ovlašteno javnopravno tijelo je odlučilo o zahtjevu tužitelja pa je žalbeni postupak radi šutnje uprave obustavljen.

            Vezano za prigovor nedostatnog obrazloženja razloga za odbacivanje prijedloga za obnovu ističe da je u osporenom rješenju jasno navedeno zbog čega tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu postupka.

            U odnosu na prigovor o ništetnosti rješenja javnopravnog tijela koje je odlučilo o zahtjevu za pristup informacijama i nepostojanju zahtjeva tom tijelu ističe da je ovaj Sud u presudi USII-121/17 od 26. srpnja 2017. potvrdio ispravnim pravni stav tuženika da je donošenjem rješenja od strane HEP d.d. kao vladajućeg društva došlo do prestanka šutnje uprave u odnosu na ostala društva HEP grupacije.

            Predlaže odbiti tužbu i potvrditi osporeno rješenje.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

             Uvodno se napominje da nije osnovan prijedlog tužitelja da se ovaj postupak spoji s postupkom koji se vodi povodom podnesene tužbe ovom Sudu protiv rješenja tuženika od 9. lipnja 2017., jer da se radi o istoj upravnoj stvari. Naime, prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje: ZUS), predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, iz navedenog članka Zakona proizlazi da se upravni spor vodi protiv pojedinačne odluke (upravnog akta), pa se stoga jednom tužbom u upravnom sporu može pobijati samo jedan upravni akt.

            Tužitelj je pozivom na odredbe članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a, podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/II-008-07/17-01/191, URBROJ: 401-01/20-17-1 od 3. svibnja 2017., kojim je obustavljen postupak po žalbi tužitelja zbog neodlučivanja o njegovom zahtjevu upućenom trgovačkom društvu H…-T. d.o.o.

Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili se stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, a stavkom 1. točkom 5. istog članka Zakona, propisano da se obnova postupka može pokrenuti ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

Člankom 126. stavkom 1. navedenog Zakona, propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

Prema ocjeni Suda, osporeno rješenje tuženika nije zahvaćeno povredama na koje tužitelj ukazuje i valjano je obrazloženo. Ovo stoga što se povodom prijedloga za obnovu upravnog postupka, koja je izvanredni pravni lijek, prvo treba utvrditi postoje li formalni razlozi za postupanje po prijedlogu.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je razlog zbog kojeg je prijedlog za obnovu odbačen utvrđenje da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih obnovu traži, to jest nije dokazao da nije sudjelovao u postupku odlučivanja po žalbi zbog šutnje uprave.

Ova tvrdnja iz obrazloženja osporenog rješenja, nesporno, proizlazi iz podataka spisa predmeta.

Naime, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj inicirao žalbeni postupak zbog šutnje uprave, koja je u tijeku tog postupka prestala donošenjem rješenja o zahtjevu za pristup informacijama.  Prema odredbi članka 46. stavka 5. ZUP-a kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.    Prestankom razloga za odlučivanje o žalbi zbog šutnje uprave prestala je pravna pretpostavka za daljnjim vođenjem tog žalbenog postupka pa je on zakonito obustavljen, a takvo odlučivanje je u skladu i s dugogodišnjom praksom ovog Suda.

Rješenje o obustavi žalbenog postupka nije doneseno nakon provođenja ispitnog postupka, već nakon što je šutnja uprave prestala pa se to rješenje ne zasniva na činjenicama, okolnostima ili pravnim pitanjima o kojem bi se tužitelju trebala dati mogućnost očitovanja.

Dakle, imajući u vidu navedeno, nije bilo osnova za obnovu postupka pozivom na odredbu članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a, jer tužitelj okolnosti na kojima se temelji prijedlog za obnovu postupka nije učinio vjerojatnim.

            Po ocjeni ovoga Suda, postupak obnove proveden je sukladno relevantnim  odredbama općeg postupovnog propisa te su dani valjani razlozi za odbacivanje prijedloga tužitelja za obnovu postupka, a osporeno rješenje, suprotno tvrdnji tužitelja, obrazloženo je kako to nalaže odredba članka 98. stavka 5. ZUP-a.

            Ostali prigovori koji se u suštini odnose na zakonitost rješenja čiju obnovu tužitelj traži ovaj Sud je već ocijenio u predmetu koji se vodio pod brojem UsII-121/17 od 26. srpnja 2017., kao i u predmetu poslovni broj: UsII-124/17 od 6. rujna 2017., gdje je odlučeno upravo o tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008-07/17-01/191, URBROJ: 401-01/20-17-1 od 3. svibnja 2017.  i u kojoj su dani razlozi iz kojih Sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

            Kako je u konkretnom slučaju sporna samo primjena prava, to je Sud riješio spor bez rasprave.

            S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 21. rujna 2017.

Predsjednica vijeća

 Senka Orlić-Zaninović, v.r.