REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-158/15-15

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice  Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. M. G. i 2. B. G., oboje iz Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje, Zagreb, radi nerješavanja o zahtjevu,  u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2016.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje zaključka Povjerenika za informiranje, klasa: UP/II-008-07/15-01/429, urbroj: 401-01/06-15-03 od 26. listopada 2015. godine.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su dana 21. rujna 2015. godine podnijeli tužbu ovom Sudu navodeći da su zatražiti od Općinskog kaznenog suda u Z. pristup informaciji: temeljem kojeg propisa je provedeno vještačenje u predmetu Kzm-134/08, da li na temelju posljednje objavljene minimalne plaće kako je vještačio vještak T. u njihovu predmetu Kzm-16/12 ili na temelju Kolektivnog ugovora o visini najniže plaće (Narodne novine, broj 37/98.), ili je vještačenje obustavljeno. Ističu da Općinski kazneni sud nije odgovorio na njihov zahtjev, a niti je tuženik riješio njihovu žalbu, u pogledu navedenog zahtjeva u Zakonom propisanom roku iz članka 25. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističu da im traženu informaciju Općinski kazneni sud u Z. uskraćuje, navodeći da su tužitelji u tom predmetu (Kzm-134/08) odustali od imovinsko-pravnog zahtjeva, umjesto da tužiteljima pruži informaciju, prepuštajući tako tužiteljima da sami zaključe o tome je li u tom slučaju obustavljeno vještačenje, zbog čega su se obratili Povjereniku za informiranje, tražeći jasnu i cjelovitu informaciju. Napominju da se Općinski kazneni sud oglušio na njihov zahtjev da im se sukladno Poslovniku omogući uvid u sudski spis Kzm-134/08, te i na taj način učinio traženu informaciju nedostupnom. Napominju da ih Općinski kazneni sud u Z. a niti Povjerenik za informiranje nisu obavijestiti o produženju roka za ostvarivanje prava na pristup informaciji, sukladno odredbi članka 22. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlažu uvažiti tužbu zbog šutnje.

            Tuženik se, na traženje ovog Suda, očitovao odgovorom na tužbu, kojom je osporio osnovanost iste, napominjući da su tužitelji dana 28. siječnja, 11. veljače i 11. ožujka 2015. godine podnijeli zahtjev za pristup informacijama Općinskom kaznenom sudu u Z., te podnesak/predstavku Povjerenici za informiranje zbog nepostupanja, odnosno nerješavanja njihova zahtjeva od 8. travnja 2015. godine, koja je zaprimljena dana 13. travnja 2015. godine. Dopisom od 22. travnja 2015. godine tuženik je obavijestio tužitelje da se sukladno članku 1. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom te im je u istom dopisu ukazano na to da se odredbama članka 42.i 43. Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj 37/14.) propisuje vrijeme, način i opseg obavještavanja stranaka i njihovih punomoćnika i zastupnika o stanju njihova predmeta. Tužitelji su se dana 4. svibnja 2015. godine ponovno obratiti tuženiku i pojasnili da oni nisu stranke u postupku u kojem se vodio spis Kzm-134/08, a u kojem se nalazi tražena informacija, te ponovno 15. svibnja 2015. godine tražeći od Povjerenice postupanje povodom njihova zahtjeva, na što je tuženik zatražio od tijela javne vlasti, Općinskog kaznenog suda u Z. dostavu izvješća o postupanju povodom tužiteljevih zahtjeva. Općinski kazneni sud u Z. dostavio je dana 1. lipnja 2015. godine tuženiku izvješće broj: 26 Su-174/15, kojim su izvijestiti o postupanju po predmetnom zahtjevu, a koji je dostavljen tužiteljima na znanje, u kom dopisu se navodi kronologija postupanja po zahtjevu za pristup informaciji tužitelja, odnosno tijek podnošenja njihovih zahtjeva i davanju odgovora na iste, time da se na kraju istog dopisa skreće pozornost tuženiku, kao i korisnicima prava na informaciju, na to da sukladno odredbama Sudskog poslovnika osobe koje učine vjerojatnim postojanje opravdanog interesa mogu razgledati, fotografirati, tražiti prijepis i presliku spisa, odnosno njihovih dijelova po pribavljenoj dozvoli suca kojem je predmet dodijeljen u rad, odnosno predsjednika suda ako je postupak pravomoćno dovršen, što je konkretno ovdje slučaj. Dopisima od 18. lipnja, 2. i 14. srpnja, te 11. rujna 2015. godine tužitelji su se ponovno obratiti tuženiku, ponovno navodeći svoje tvrdnje da im Općinski kazneni sud u Z. uskraćuje traženu informaciju te tražeći daljnje postupanje u navedenom predmetu. Tuženik je dopisom od 15. listopada 2015. godine odgovorio tužiteljima da se u predmetnom slučaju neće primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, a sukladno članku 1. stavak 3. istog Zakona obzirom na dopis Općinskog kaznenog suda u Z. br: 26  Su-174/15, kojim je tijelo javne vlasti impliciralo da imenovani korisnici trebaju zatražiti uvid u spis temeljem odredbi Sudskog poslovnika. Tužitelji su dana 19. listopada 2015. godine dostavili tuženiku podnesak, u prilogu kojeg su dostavili i dopis Općinskog kaznenog suda u Z. od 13. listopada 2015. (broj: 26 Su-300/14), koji im je dostavljen povodom zahtjeva za uvidom u predmet Kzm-134/08, a u kojem se navodi kako nije utvrđeno postojanje opravdanog interesa temeljem kojeg bi se imenovanim u skladu sa sudskim poslovnikom izdala dozvola za razgledavanje navedenog predmeta. Tuženik ističe da je iz svega navedenog razvidno da su se tužitelji u više navrata obraćali Općinskom kaznenom sudu u Z. koji je više puta tužiteljima pisanim putem odgovarao na njihove podneske, koja očitovanja su tužitelji dostavili u prilogu podnesaka od 13. travnja 2015. godine, te da je tužiteljima dostavljen i dopis od 8. lipnja 2015. godine kojim se tijelo javne vlasti (Općinski kazneni sud u Z.) očitovao tuženiku, u kojem je navedeno kako im je osigurana dostupnost informacija temeljem sudskog poslovnika te da su im odgovorili na sve tražene informacije. U dopisu od 11. rujna 2015. godine tužitelji su naveli kako se Općinski kazneni sud u Z. oglušio na njihovu zamolbu za uvidom u sudski spis Kzm-134/08 te im tako učinio traženu informaciju nedostupnom, također kao dokaz za svoje tvrdnje tužitelji su u prilogu podneska koji su dostavili tuženiku dana 19. listopada 2015. godine dostavili i dopis Općinskog kaznenog suda od 13. listopada 2015. godine (br. 26 Su-300/14), kojim im je dostavljen povodom zahtjeva za uvidom u predmet Kzm-134/08, u kojem se navodi kako nije utvrđeno postojanje opravdanog interesa temeljem kojeg bi se imenovanim u skladu sa sudskim poslovnikom izdala dozvola za razgledavanje navedenog predmeta. Uvidom u dopis Općinskog kaznenog suda od 8. lipnja 2015. godine podnesak tužitelja od 19. lipnja 2015. godine te u njegove priloge, proizlazi da o predmetnom zahtjevu za pristup informacijama nije odlučeno sukladno odredbama članka 23. Zakona. Obzirom da su se tužitelji 11. rujna 2015. godine obratili tuženiku, navodeći kako se Općinski kazneni sud oglušio na njihovu zamolbu za uvidom u spis te da su joj nakon toga dostavili i dopis Općinskog kaznenog suda u Z.: 26 SU-300/14 od 13. listopada 2015. godine, iz kog je razvidno da im nije izdana dozvola za razgledavanje spisa iz kojega proizlaze tražene informacije, tuženik je zaključio da tužiteljima nije dostupna tražena informacija temeljem sudskog poslovnika odnosno drugog na zakonu utemeljenog postupka. Razmotrivši navedene dopise, odnosno cjelokupnu dokumentaciju u spisu predmeta, tuženik je zaključio da predmetni zahtjev za pristup informaciji tužitelja nije riješen, da razlozi za neodlučivanje o istom nisu bili opravdani te je stoga, svojim zaključkom broj: UP/II-008-07/15-01/429, urbroj: 401-01/06-15-01 od 19. listopada 2015. godine naložio Općinskom kaznenom sudu u Z. da u ostavljenom roku od 15 dana riješi predmetni zahtjev tužitelja od 28. siječnja 2015. godine, ponovljenog 11. veljače i 11. ožujka 2015. godine, sukladno odredbi članka 119. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, s obzirom na činjenicu da tužiteljima tražena informacija iz zahtjeva nije dostupna temeljem drugog propisa odnosno sudskog poslovnika, u tom slučaju je predmetni zahtjev za pristup informacijama bilo potrebno riješiti primjenom odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, uvažavajući pri tom zakonske odredbe o dostupnosti i zakonskim ograničenjima. S obzirom da je tuženik za informiranje zaključkom naložio tijelu javne vlasti, Općinskom kaznenom sudu u Z., da riješi predmetni zahtjev tužitelja, tuženik predlaže da Sud obustavi postupak zbog tzv. šutnje uprave drugostupanjskog tijela odnosno da odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

            Tužiteljima je, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima, dostavljen odgovor na tužbu tuženika, na koji su se tužitelji očitovali podneskom zaprimljenim kod ovog Suda dana 12. studenog 2015. godine, u kojem iskazuju nezadovoljstvo i u odnosu na doneseni naknadno Zaključak Povjerenika za informiranje.

U podnesku tužitelji navode da tuženik u konkretnom slučaju nije postupio po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je tek  nakon njihove požurnice, a po isteku roka iz članka 25. stavak 3. Zakona uputio dopis Općinskom kaznenom sudu tražeći izvješće, koje izvješće im je Općinski kazneni sud dostavio na znanje (broj: Su-174/15 od 11. lipnja 2015. godine), upućujući tužitelje na odredbu članka 44. stavak 2. sudskog poslovnika, na koje izvješće da su se očitovali, tražeći postupanje tuženika sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Napominju da nisu stranke u navedenom postupku, te da su zatražili od Općinskog kaznenog suda dozvolu za uvid u predmetni spis, upravo kako bi pokazali da je to pokušaj istog suda da im se uskrati zatražena informacija. Napominju da im dostupnost zatražene informacije nije bila osigurana temeljem sudskog poslovnika, da je predmetni zaključak donesen tek nakon njihova dopisa, i nakon podnošenja tužbe ovom Sudu, a kojim zaključkom je naloženo Općinskom kaznenom sudu riješiti njihov zahtjev za pristup informacija, međutim tuženik opet nije naložio sudu da tužiteljima bez odlaganja pruži traženu informaciju. Tužitelji se pozivaju na odredbu članka 59. Zakona o pravu na pristup informacijama. Napominju da je Općinski kazneni sud odbio postupiti i po zaključku Povjerenice za informiranje ponovno uskraćujući tužiteljima traženu informaciju, a dostavljajući tužiteljima nalaz i mišljenje vještaka iz istražnog spisa, a ne iz predmeta Kzm-134/08, s ciljem prikrivanja nezakonita rada službenih osoba koje su odrađivale predmet broj: Kzm-16/12. Slijedom svega navedenog tužitelji ustraju da se postupi po njihovoj tužbi i naloži tuženiku postupiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Dakle, iz navedenog proizlazi da su tužitelji proširili tužbu i na Zaključak od 26. listopada 2015.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Odredbom članka 5. stavak 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13.), propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

            Odredbom članka 1. stavak 3. istog Zakona, propisano je da se njegove odredbe primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

            Odredbom članka 23. istog Zakona, propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, odnosno u kojim slučajevima rješenjem odbija zahtjev, te kada ga odbacuje.

            Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta.

            Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su tužitelji u više navrata podnijeli zahtjev Općinskom kaznenom sudu u Z. za pristup informacijama, tražeći dostavu informacije temeljem kojeg je propisa određena visina uskraćenog uzdržavanja u predmetu Kzm-134/08, da li temeljem posljednje objavljene visine minimalne plaće iz 1996. godine ili temeljem odredbe članka 1. Kolektivnog ugovora o visini najniže plaće i članka 1. Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora o visini najniže plaće. Tužitelji su prema stanju spisa predmeta naposljetku i zatražili uvid u spis Općinskog kaznenog suda koji se vodi pod posl.brojem Kzm-134/08. U svojim podnescima tužitelji su isticali da nisu stranke u navedenom predmetu u odnosu na koji traže informaciju (Kzm-134/08) već da su bili stranke u predmetu pod posl.brojem Kzm-16/12, smatrajući da im je stoga, a budući da nisu stranke u spisu posl.broja Kzm-134/08 potrebno omogućiti pristup zatraženoj informaciji.

            Postupajući po zahtjevima tužitelja Općinski kazneni sud se u više navrata (podnescima od 18. prosinca 2014., 26. siječnja 2015., 5. veljače 2015., 27. veljače 2015. te konačno 8. lipnja 2015., odnosno 19. listopada 2015.) očitovao tužiteljima podnescima iz kojih je razvidno da im Općinski kazneni sud nije izdao dozvolu za razgledavanje spisa pod posl.brojem Kzm-134/08., koji zahtjev je odbijen u formi dopisa.

            Dakle, kako je iz naprijed navedenog jasno da je Općinski kazneni sud u Z. dopisom od 13. listopada 2015., odbio zahtjeve tužitelja za uvidom u citirani spis posl.broja: Kzm-134/08 uz obrazloženje da bi uvidom u navedeni predmet došlo do povrede prava i zaštite interesa maloljetnih oštećenika te da u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje opravdanog interesa temeljem kojeg bi se tužiteljima u skladu sa sudskim poslovnikom izdala dozvola, razgledavanje navedenog predmeta, to je o istom trebalo odlučiti rješenjem, a ne dopisom.

            Imajući na umu zahtjev tužitelja i dopis Općinskog kaznenog suda od 13. listopada 2015., ovaj Sud ocjenjuje da je Općinski kazneni sud u konkretnom slučaju propustio odlučiti temeljem odredbe članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, ukoliko prema poslovniku suda nije bilo propisanih uvjeta udovoljiti zahtjevu tužitelja za uvidom u citirani spis, posl.broja: Kzm-134/08, tada je navedeni sud trebao u odnosu na zahtjev tužitelja donijeti rješenje (kojim odbija zahtjev).

            Međutim, kako je to Općinski kazneni sud propustio učiniti, to je prema ocjeni ovog Suda pravilna i zakonita, u međuvremenu donesena odluka tuženika –zaključak Povjerenika za informiranje od 26. listopada 2015., kojim nalaže Općinskom kaznenom sudu u Z. da u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka riješi zahtjev za pristup informacijama tužitelja od 28. siječnja 2015., ponovljenog dana 11. veljače i 11. ožujka 2015., sve uz obrazloženje da je u slučaju ako postoje razlozi za uskratu informacije, potrebno, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva, a prije toga provesti test razmjernosti i javnog interesa, koje obrazloženje prihvaća u cijelosti i ovaj Sud.

            Međutim, pritom treba reći da je tuženik – Povjerenik za informiranje navedenu odluku kojom nalaže Općinskom kaznenom sudu u Z. u roku od 15 dana od zaprimanja ovog zaključka riješiti zahtjev za pristup informacijama tužitelja trebao donijeti u formi rješenja, a ne zaključka. Međutim, kako je iz izreke navedenog zaključka razvidno da je tuženik – Povjerenik za informiranje istim zapravo odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj radi šutnje, to je Sud navedeni zaključak uzeo u razmatranje kao rješenje. Pritom treba reći da navedeni zaključak Povjerenika za informiranje od 26. listopada 2015. u suštini zapravo i predstavlja rješenje kojim je odlučeno o žalbi tužitelja. Nadalje, Sud napominje tuženiku da je u konkretnom slučaj, dakle, kao i u svim identičnim situacijama, potrebno riješiti o žalbi tužitelja rješenjem – na koje stranke imaju pravo izjavljivanja pravnog lijeka, a ne u formi zaključka.

            Kako je tužiteljima odgovor tuženika dostavljen u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima i na izjašnjenje, to su tužitelji po zaprimanju istog odgovora, svojim podneskom dostavljenim sudu 12. studenog 2015., proširili tužbu i na osporavani zaključak tuženika (u suštini rješenje), koji tužbeni zahtjev je prema ocjeni ovog Suda neosnovan jer je navedenom odlukom, iako u formi zaključka, postupljeno po žalbi tužitelja, odnosno tuženik je riješio žalbu tužitelja i naložio Općinskom kaznenom sudu odlučiti o zahtjevu tužitelja za uvidom u spis posl.broja: Kzm-134/08.

            S obzirom na sve naprijed navedeno i u sporu utvrđeno, prema ocjeni ovoga Suda, osporenom odlukom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

            Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14.), odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 18. veljače 2016.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                    Mirjana Čačić, v.r.