REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-148/17-6

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Rostaš-Beroš, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Francisku Dominković, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja H. Š., Z., protiv tuženog Povjerenika za informiranje, Z., radi  prava na pristup informacijama, na sjednici održanoj 3. kolovoza 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništavaju se Rješenje KLASA: UP/II-008-07/17-01/260, URBROJ: 401-01/04-17-3 od 9. lipnja 2017. godine po RH Povjereniku za informiranje te Rješenje posl br PPIDO 4/2017 od 27. ožujka 2017. godine po Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku kojemu se vraća predmet na ponovno postupanje.“

 

Obrazloženje

 

            Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: PPI-DO-4/2017 od 27. ožujka 2017. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za pristup informacijama.

            Tužitelj u tužbi ponavlja navode pobijanog rješenja te navodi da je tuženik bitno povrijedio upravni postupak jer je utvrđivao činjenično stanje, a nije njemu omogućio očitovanje. Tvrdi da je povodom istog zahtjeva od drugih Državnih odvjetništava dobio tražene informacije. Predlaže poništiti tuženikovo i prvostupanjsko rješenje.

            Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja te obrazlaže koje sve radne bi trebao poduzeti da bi udovoljio tužiteljevom zahtjevu. Tvrdi da se ne radi o informaciji u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 25/13. i 85/15. – dalje u tekstu: ZPPI). Navodi da činjenica što su pojedina državna odvjetništva izrađivala tužitelju tražene informacije, iako to nisu bila dužna, ne znači da je to bilo dužno učiniti i prvostupanjsko tijelo. Tvrdi da je prvostupanjsko tijelo neposredno rješavalo predmetnu upravnu stvar jer je na temelju službene evidencije utvrdilo da ne izrađuje informacije na način kako je to tražio tužitelj. Predlaže da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev i potvrdi pobijano rješenje.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Iz spisa proizlazi da je tužitelj od Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku zatražio informacije: i) koliko je Tijelo javne vlasti zaprimilo pritužbi/zahtjeva o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu, (ii) koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, (iii) koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti. Ukoliko je moguće tablično prikazati po vremenskom zaprimanju pritužbi/zahtjeva po kvartalima.

            Prvostupanjskim rješenjem je odbijen navedeni zahtjev na temelju odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. ZPPI-a, jer je ocijenilo da se ne radi o informacijama u smislu navedenih zakonskih odredbi koje to državno odvjetništvo posjeduje.

Tužitelj je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje.

ZPPI propisuje da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti (čl. 5. st. 1. t. 3.).

Po ocjeni ovog suda, u predmetnom slučaju se ne radi o informaciji u smislu citirane zakonske odredbe, kako to pravilno tvrdi i tuženik. Naime, odlučna činjenica za predmetnu stvar je da li zatražena informacija kao takva postoji, jer tijelo javne vlasti nije dužno poduzimati radnje prikupljanja podataka radi stvaranja nove informacije koju već ne posjeduje. Kako je utvrđeno da zatražena informacija ne postoji kao gotova informacija, pravilno je prvostupanjskim rješenjem odbijen tužiteljev zahtjev na temelju članka 23. stavka 5. točke 4. ZPPI-a, što je pravilno potvrdio tuženik uz obrazloženje s kojim je sud suglasan u cijelosti.

Što se tiče tužiteljevih navoda o povredama upravnog postupka, valja navesti da je tužitelj isti prigovor isticao i u žalbi te da je tuženik na taj prigovor već odgovorio. Isto tako tuženik pravilno navodi i da činjenica što su neka druga državna odvjetništva dostavila tužitelju takve informacije, ne znači da je i tužitelj obvezan postupiti na isti način.

Kako je po ocjeni ovog suda tuženikovo rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

 

U Zagrebu 3. kolovoza 2017.

 

                                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                         Lidija Rostaš-Beroš, v.r.