REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-143/17-6

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš-Beroš i Sanja Štefan, članice vijeća,  te više sudske savjetnice Jadranke Jelić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/II-008-07/17-01/262,  urbroj: 401-01/04-17-3 od 9. lipnja 2017., radi  prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2017.

 

p r e s u d i o    j e

                       

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, klasa: UP/II-008-07/17-01/262,  urbroj: 401-01/04-17-3 od 9. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

            Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj: PPI-DO-5/2017 od 24. ožujka 2017. godine, kojim je odbijen zahtjev za pristup informacijama temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine" 25/13. i 85/15. – dalje: ZPPI).

            Tužitelj u tužbi navodi da iz obrazloženja rješenja proizlazi da je proveden ispitni postupak međutim tužitelj smatra da je počinjena bitna povreda pravila postupka budući da je povodom žalbe tuženik utvrđivao činjenično stanje sukladno članku 115. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. dalje: ZUP), a tužitelju nije omogućeno o istom se očitovati čime su povrijeđene odredbe članka 30., 51. i 52. ZUP-a. Navodi da je od ostalih državnih odvjetništava dobio pravovremene i potpune informacije koje je i u ovom slučaju tražio iz čega proizlazi da takva informacija postoji. Smatra da rješenje nije obrazloženo te predlaže da se nakon održanog ročišta donese presuda kojom se poništava rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja.

            Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporenim rješenjem detaljno obrazloženo koje su informacije državna odvjetništva obvezna voditi sukladno važećim propisima uz detaljno navođenje propisa na temelju kojih se rješava ova upravna stvar pa nije osnovan prigovor da rješenje ne bi bilo obrazloženo kako to nalaže odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a.

            Kako je u postupku utvrđeno da državna odvjetništva ne vode informacije na način kako to tužitelj traži to je po ocjeni tuženika pravilno odbijen zahtjev tužitelja jer se ne radi o informaciji kakvu ima u vidu odredba članka 5. stavak 1. točka 3. ZPPI-a. To što su pojedina državna odvjetništva tužitelju izrađivala tražene informacije iako to nisu bila dužna ne dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo dužno postupiti na taj način. Smatra neosnovanim navode tužitelja glede provođena ispitnog postupka jer je prvostupanjsko tijelo neposredno rješavalo ovu upravnu stvar. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

            Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-  dalje:  ZUS) tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu koju je dostavio tuženik.

            Tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Prema odredbi članka 5. stavka 1. točka 3. ZPPI-a informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra neovisno o načinu na koji je prikazan (napisan, nacrtan, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis) koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

             Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj od tijela javne vlasti zatražio da mu se po kvartalima za razdoblje 2014., 2015. i 2016. godine dostave informacije koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo pritužbi/zahtjeva o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu, koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostaviti zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti. Nadalje zatraženo je da se po kvartalima za razdoblje 2014., 2015. i 2016. godine dostave informacije o tome koliko je tijelo javne vlasti donijelo odluka povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu koje je zaprimljeno u određenom kvartalu u roku do 6 mjeseci, u roku 6 do 12 mjeseci, u roku preko 12 mjeseci ili uopće do 31. siječnja 2017. godine nije donijelo odluke te u koliko slučajeva je viši državni odvjetnik donio odluku kojom nalaže donošenje odluke u određenom roku.

            I po ocjeni ovoga Suda pravilno je zaključio tuženik kao i prvostupanjsko javnopravno tijelo da se radi o zahtjevu za izradom analize postupanja i donošenja odluka državnog odvjetništva u određenom razdoblju koji se sukladno naprijed navedenoj odredbi Zakona ne može smatrati informacijom. Naime, za predmetnu upravnu stvar je bilo odlučno utvrditi da li zatražena informacija kao takva postoji, jer tijelo javne vlasti nema obvezu grupirati podatke prema vrsti ili nekom drugom kriteriju te nije dužno poduzimati radnje prikupljanja podataka radi stvaranja nove informacije koju već ne posjeduje, već je dužno omogućiti pristup već gotovoj i postojećoj informaciji.

            Slijedom navedenog pravilno je odbijen zahtjev tužitelja sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. ZPPI-a prema kojoj će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona o čemu se u konkretnom slučaju radi.

            Nadalje, neosnovana je tvrdnja tužitelja da bi tuženik učinio povrede pravila općeg postupovnog zakona, ZUP-a. Ovo iz razloga jer je tuženik ocjenjivao zakonitost rješenja tijela prvog stupnja, te nakon razmatranja zahtjeva tužitelja i provedenog prvostupanjskog postupka citirajući mjerodavne propise pravilno ocijenio da je postupak proveden sukladno propisima citiranim u obrazloženju osporenog rješenja te dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, prema kojima ono što tužitelj traži nije informacija, kakvu ima u vidu naprijed navedena odredba članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI-a, jer tužitelj u suštini traži od državnog odvjetništva obradu određenih podataka, a ne informaciju koja kao takva postoji.

            Slijedom navedenog nije došlo do povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku na koje se tužitelj poziva.

            Konačno tvrdnja tužitelja da su mu neka državna odvjetništva izrađivala tražene informacije nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da se ne radi o informacijama kakve ima u vidu ZPPI, kako je to već naprijed navedeno iz čega proizlazi da ista nisu bila dužna tužitelju izrađivati navedeno. Također, suprotno navodima tužitelja, osporeno rješenje obrazloženo je sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a i navedeni su potpuni i valjani razlozi koji upućuju na osnovanost odluke tuženika.

            Kako je u konkretnom slučaju sporna samo primjena prava to je sud riješio spor bez rasprave.

            Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 97. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 24. kolovoza 2017.

 

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.